Klijent
Walk with Tito, u suradnji s Virtualnom tvornicom
Logotip · Web dizajn · Društvene mreže · Tisak
Walk with Tito
Vizualni identitet i web-stranica za zagrebačku šetnju tragovima partizanskog pokreta — dovoljno smiono da se pamti.
Smjernice
Tema oko koje nitko nije ravnodušan
Šetnja o Titu u Zagrebu dolazi pred publiku koja već ima stav. Turist ime možda zna iz dokumentarca, domaći ga češće zna od djeda i bake, a te se dvije verzije rijetko poklapaju.
Klijentica je odmah rekla da ne želi ništa uredno ni ujednačeno. Htjela je nešto pamtljivo, s dozom provokacije, taman da se o tome priča. Na tržištu punom šetnji po dvorcima i katedralama to je ujedno bio i poslovni razlog, pa je dizajn morao biti dovoljno smion da se primijeti, a dovoljno pažljiv da ne odgovori na pitanje koje tura namjerno ostavlja otvorenim.
Logotip
Cijela provokacija u jednom detalju
Vizualni jezik crpi iz razdoblja o kojem tura govori, ali ga ne oponaša. Logotip je složen u teškom kondenziranom grotesku, pismu novinskih naslova i tiskanih proglasa, ali malim slovima umjesto velikima, pa odaje dojam poziva, a ne parole.
Jedini politički nabijen element u cijelom identitetu je crvena zvijezda, i to u najmanjoj veličini koju je mogla dobiti, kao točka nad slovom i u imenu Tito. Nigdje drugdje.
Zvijezda uz ime bila bi simbol, ali nad slovom se čita kao interpunkcija.
Tisak i društvene mreže
Od bravara do predsjednika
Isti materijal ide na letak, ulaznice i objave na mrežama. Na svakom kolažu stoji isti niz odrednica: bravar, tajni agent, robijaš, revolucionar, ženskaroš, gerilski vođa, maršal, predsjednik. Jedna od ikona dvadesetog stoljeća. Svaka odrednica točna, nijedna važnija od druge.
Vizuali rade na isti način. Arhivske fotografije, izrezane i posložene iznova umjesto prenesene kakve jesu, stavljaju Tita među filmske zvijezde, monarhe i revolucionare, gdje se čita kao lice stoljeća, a ne kao političar s kojim treba raščistiti račune. Vjerna reprodukcija izgledala bi kao počast; kolaž je komentar.
Ulaznice to postižu sa šest riječi: otkrijte Jugoslaviju, državu koje odavno nema. Znatiželja umjesto nostalgije, a to je i jedino što tura može pošteno prodati o državi koja više ne postoji.
Web-stranica
Novinski papir i jedan crveni gumb
Tekstura papira, crno-bijele arhivske fotografije i crvena samo tamo gdje je potrebna. Paleta preuzima dočaravanje razdoblja na sebe, pa raspored ne mora, a sve postoji na engleskom i hrvatskom, jer turu podjednako prate gosti i domaći.
Rezervacija nikad nije više od jednog koraka daleko, a sekcija History Facts daje stranici drugi posao, pa ona funkcionira i kao nešto što se čita prije ili poslije šetnje, a ne samo kao obrazac za prijavu s naslovnicom.
